Tinjan je nekada bio gradić na granici. U rimsko je doba tadašnji Attinianum čuvao granice porečkog agera prema nedovoljno romaniziranoj unutrašnjosti Istarskog poluotoka i nadzirao prometnicu prema Tarsatici. U srednjemu vijeku postaje jedan od oslonaca pazinskih posjeda Majnarda Črnogradskog te s Pazinskim kaštelom, ženidbenom vezom, dospijeva u vlast Goričkih grofova. Njima je tinjanska utvrda čuvala često napadanu zapadnu granicu prema posjedima Akvilejskog patrijarha, baš kao što je od 1374. godine pa sve do dolaska Napoleona svojim novim vlasnicima - carskoj obitelji Habsburg - čuvala vruću granicu Pazinske grofovije prema posjedima Venecije. Iako smješten na granici, Tinjan nije bio tek obična utvrda, već se od 1578. godine naziva gradom.

Tinjan ćemo najbolje upoznati krenemo li od vidikovca pod ladonjon. Tu nam se pruža pregledan pogled duž plodne doline prema obližnjoj Kringi, a naziru se i kuće Svetoga Petra u Šumi i Ježenja s druge strane Limske drage. Kažu da je dolinom u prošlosti tekla rijeka Pazinčica sve do Limskog zaljeva na zapadnoj obali Istre. Danas, međutim, ona ponire u grandioznom ponoru Pazinske jame, pod tisućljetnim Pazinskim kaštelom, a manji potok zvan Beramčica ne uspijeva zbog poroznog kraškog terena čak ni za najvećih kiša doprijeti do Lima, već i on nestaje pod zemljom. 

Općina istarskog pršuta

Danas je Tinjan sredina koja ponosno čuva svoju povijest i tradiciju, bilo da je riječ o simbolima ovog kraja - kamenom suhozidu i lokvama te kosirima i rankunima, folklornom i kulturnom nasljeđu, predaji i legendama ili pak o vrhunskim gastronomskim delicijama, poput istarskog pršuta.

Tradiciju proizvodnje vrhunskog pršuta na tinjanštini danas čuva nekoliko registriranih pršutana, a 2006. godine Tinjan se proglasio i Općinom istarskog pršuta. Još je jedna znakovita tradicija ovoga kraja kovački zanat, a tinjanski kosiri nadaleko su poznati, pa se na blagdan Šimunju u Tinjanu tradicionalno održava smotra kosira i drugih kovačkih proizvoda kovača iz cijele Istre.