Gračišće - slavenski Olimp

Mjesto u kojem su živjeli bogovi

 

Jednom davno, na visokim zelenim obroncima središnjeg dijela Istre, ovdje pokraj današnjeg Gračišća, živjeli su bogovi, a kada pristignete u ovaj kraj vidjet ćete i zašto!

 

Na brežuljku između Pićna i Pazina, kao tipično istarsko mjesto, smjestilo se Gračišće. Ovaj srednjovjekovni gradić pružao je ljudima utočište i prije 2.000 godina kada su mu drevni Gali nadjenuli ime Gallignana. Današnje ime dodijelili su mu na prijelazu iz 6. u 7. stoljeće stari Slaveni, čiju baštinu i danas zamjećujemo ulicama grada.

 

I u nazivu obližnjeg brda Perunćevac krije se ime vrhovnog slavenskog boga Peruna, a slavenska baština ogleda se i u štovanju Svantevida pa je moguće da je zbog sličnosti imena izabran baš Sveti Vid kao zaštitnik gračaške župe. Simbol boga Peruna, perunica, u obliku zvijezde, klesao se na nadvratnike kuća sve do 20. stoljeća s namjerom da štiti kuće od udara groma i posljedičnih požara.

 

U pisanim izvorima prvi se puta spominje 1199. godine. Tijekom srednjeg vijeka grad je bio feudalni posjed akvilejskog patrijarha, zatim knezova Goričkih, a 1374. ulazi u sastav Pazinske knežije kao dio privatnog vlasništva porodice Habsburg, koja svoje posjede daje u zakup plemićima. Nekada je Gračišće bilo najvažnije naselje Knežije, pa čak i gospodarski snažnije od Pazina. Oslabili su ga ratovi Knežije protiv Mlečana, pobune stanovnika protiv feudalnih gospodara, a u 19. i 20. stoljeću našao se izvan glavnih prometnih pravaca.

 

Riznica kulturnog nasljeđa

Srednjovjekovni grad Gračišće bio je opasan jakim zidinama. Fortifikacijski sustav razvijao se od 12. do 16. stoljeća, a zidine su do danas dijelom očuvane na zapadnoj, sjevernoj i istočnoj strani grada. Kao njihov dio sačuvana su i romanička gradska vrata na zapadnoj strani te okrugla renesansna kula iz 1500. na istočnom uglu. Kroz gradska vrata ulazi se u ložu iz 1549., pokraj koje se nalazi fontik, odnosno spremište za brašno i žitarice kojima se stanovništvo hranilo u slučaju gladi. Unutar obrambenih zidina urbana struktura grada ponešto se razlikuje od ostalih istarskih gradića toga vremena što danas Gračišće čini posebno upečatljivim. Umjesto jednog glavnog trga, Gračišće je podijeljeno na gradske četvrti od kojih svaka ima svoj trg s crkvom zbog čega je upisan u Registar kulturnih dobara.

 

Najznačajnija je crkva sv. Marije na Placu čiji je Barokni trijem zbog položaja na trgu ujedno služio i kao gradska loža čime su objedinjene sakralna i javna funkcija. U njezinoj su unutrašnjosti pronađeni zanimljivi glagoljski i latinički grafiti na hrvatskom jeziku. Najznačajnije su freske iz 15. stoljeća koje se protežu čitavim istočnim zidom, a prikazuju Poklonstvo kraljeva te konture Navještenja na južnom zidu. Crkvu je sagradio majstor Dento 1425. godine prema narudžbi mjesnog plemića Petra Beračića. Ta činjenica govori o postojanju povlaštenog staleža u srednjem vijeku koji je imao novaca za gradnju crkava, ali i palača poput obližnje gotičke palače Salamon – najljepše kasnogotičke profane građevine u središnjoj Istri.

 

Na Placu se nalazi i najstarija sakralna građevina u Gračišću, kapela sv. Antuna. Kapelu u gotičkom stilu podigao je 1381. majstor Almerigo, a u svom rodnom mjestu 1486. posvetio ju je pićanski biskup Paskazije, tada postaje dijelom njegove rezidencije. Od biskupskog kompleksa ostala je sačuvana samo ova kapela. Osim što je to najstarija sačuvana sakralna građevina u mjestu, ona čuva i poznato Gračaško raspelo iz 18. stoljeća koje je od 1910. do 1913. godine restaurirala Centralna komisija za istraživanje i zaštitu kulturnih spomenika, uz tri gračaške crkve i bivšu tvrđavu, što potvrđuje njegovu važnost.

 

Najvišim djelom Gračišća dominira velika barokna župna crkva u sjevernom dijelu gdje se nalazila romanička župna crkva sv. Vida. Nova crkva sv. Vida, Modesta i Kresencije, sagrađena u drugoj polovici 18. stoljeća, u vrijeme ukidanja Pićanske biskupije i prelaska nadležnosti biskupije u Gradiški. Unutar crkve nalazi se kip sv. Vida koji u ruci drži maketu grada iz 15. stoljeća. U blizini crkve podignut je i zvonik visok 30 metara.

 

Ispod platoa župne crkve nalazi se crkva sv. Eufemije iz 1383. Izvorno romaničko-gotička crkva obnovljena je 1846. kada je pretrpjela znatne preinake. U njoj se danas čuvaju monumentalno raspelo iz 13. stoljeća i obnovljen oltar Bogorodice iz crkve sv. Marije na Placu. Od crkve se prema jugu proteže ulica Pod Fumiju, ulica obrtnika, koja je do danas očuvala svoj izvorni izgled. Posebno je zanimljiv detalj na nadvratniku kovačeve kuće, uklesan čekić, simbol njegova zanata, i godina 1451.

 

Na južnom djelu Gračišća smjestila se još jedna crkvica, danas ruševna, nekada bratovštinska crkva sv. Pangraca. Izgrađena je u 14. stoljeću, no freske iz 15. stoljeća nažalost nisu ostale sačuvane.