Staza svetog Kocijana (707)

Pješačka staza Svetog Kocijana dobila je ime po srednjovjekovnoj crkvi posvećenoj tom svecu, koja se nalazila na samom vrhu istoimenog brda - najvišeg koje vidimo iz Boruta u pravcu jugoistoka. Krećemo sa željezničke stanice u Borutu gdje odmah prelazimo prugu te uz ogradu tvornice slijedimo žuto-zelene oznake. Zaobilazimo tvornicu s desne strane, prelazimo mostić preko Borutskog potoka, nakon čega slijedimo put između obrađenih polja i brze ceste sve dok ne dođemo do podvožnjaka kojim prelazimo na suprotnu stranu brze ceste. Nakon stotinjak metara asfalta skrećemo desno na šumski put. Put se ubrzo račva, a mi krećemo lijevo, onim krakom koji ide uzbrdo. Uspon na Vrh svetog Kocijana najteži je dio ove staze pa preporučujemo da ne žurite, već da se s vremena na vrijeme osvrnete i razgledate panorame koje vas okružuju. Zanimljive su i biljne vrste koje ćete susretati putem pa neka ljubitelji botanike širom otvore oči. Opojni miris mažurane (timijana) pratit će vas već od samog početka staze.

 

O crkvi svetog Kocijana danas znamo zapravo jako malo. Zašto bi netko sagradio crkvu na vrhu tako teško pristupačnog i nenaseljenog brda ili je nekada i čitavo brdo bilo naseljeno? Je li sveti Kocijan nastanjen možda još od pretpovijesti, kada su ljudi radi lakše obrane birali strme vrhove na kojima su gradili utvrđene gradine? Takvih gradina u Istri ima oko 350, a najbliža nam je ona na Starom Draguću, na najvišem brdu koje ćemo vidjeti u pravcu sjeverozapada. Zašto tako malo znamo? Odgovor leži na stazi kojom upravo hodamo. Ovaj dio Istre, koji se još naziva i “siva Istra”, sastavljen je od lapora i fliša. Materijal je to koji je jako podložan utjecaju vremenskih prilika pa vidimo kako bujice koje dolaze na stazu ispiru krajolik, stvaraju duboke jarke i pukotine i stalno mijenjaju teren oko sebe. Razlog je to da su ostaci povijesnih slojeva u ovom dijelu Istre teško uočljivi. Iako se područje svetog Kocijana, zbog svog položaja i zaravnjenog vrha brda već duže u literaturi spominje kao potencijalno pretpovijesno nalazište, do danas nikakvi dokazi o tome nisu pronađeni. Stoga širom otvorite oči, možda baš vi pronađete dokaze.

 

Pred sam vrh brda, markacije će nas sa šireg puta odvesti na strmu šumsku stazu s koje će nam se otvoriti pogled na Hum i Tibole u daljini. Proći ćemo i uz neobično stablo hrasta koje na granama ima čvorovita zadebljanja nalik ljudskim glavama. Radi se o biljci koja se u Istri naziva “bisak” (imela), koja je zapravo nametnik na hrastu i od čijeg se lišća izrađuje poznata rakija “biska”. Dolaskom na vrh brda markacije će nas odvesti najprije na čistinu, a zatim kroz široki šumski put po vrhu brda ravno do ruševina crkve svetog Kocijana. Sveti Kocijan bio je kršćanski mučenik iz doba Dioklecijanovog progona kršćana. Bila su zapravo tri brata: Kancij, Kocijan i Kancijanila, koji su sa svojim učiteljem Protom, koji ih je podučio kršćanstvu, pogubljeni 31. svibnja 304. godine u San Canzian d'Isonzo kraj Akvileje (Ogleja), tako da im se praznik slavi 30. ili 31. svibnja.

 

Od ruševina nastavljamo dalje jedva primjetnim putem koji polako postaje sve širi te se naposlijetku dolazi na širi, makadamski put koji vodi desno za napušteni zaselak Bonašini. Mi pak skrećemo putem lijevo te ubrzo dolazimo na drugo raskršće. Ako nam je dosta pješačenja za danas, možemo se tu lijevo vratiti u Dause i Borut, a u suprotnom nastavljamo dalje desno prema zaseoku Tenčići. Putem nam se otvaraju panoramski pogledi desno na Lindar i Gračišće u daljini te na susjedni Gradinji breg, kojem i ime navješćuje da se radi o još jednoj pretpovijesnoj gradini. S lijeve strane ćemo uživati u pogledu na Učku i Ćićariju. Mnogi će prepoznati: (s lijeva na desno) Roč, Semić, Lupoglav, Gorenju i Dolenju Vas, Boljun, Vranju i tunel Učku. Prolazimo neposredno uz zaseoke Tenčići i Bregi, gdje započinje i kratka asfaltirana dionica našeg puta. Silazimo do podnožja brda Straževica, gdje nailazimo na raskršće. Tu možemo nastaviti lijevo šumskim putem prema Pazu, ali još je bolje prije toga, slijedeći markacije, popeti se na Straževicu. Ime koje odmah asocira na funkciju koju je ova uzvisina imala tijekom povijesti (straža). Gdje je bila straža, mora da je i dobar vidik - vrijedi provjeriti!

 

Na putu prema Pazu prolazimo najprije šumom, a zatim krajolikom u kojem dominira neplodni, ali atraktivan flišni teren. Vidjet ćemo najprije u daljini ladanjski dvorac Belaj okružen vinogradima, u jednom trenutku će nam se kao na dlanu ukazati i Boljun, a tek nakon njega i Paz. Kad ugledamo Paz, točno smo na polovini našeg puta. Iz Paza se vraćamo u Borut drugim, nešto kraćim putem. Najprije krećemo istim putem do raskršća prema selima Tupaljica i Makarunska Vas. Sa širokog makadama u Makarunskoj Vasi skrećemo lijevo na uski traktorski put kojim se spuštamo još dublje u dolinu. Na kraju doline čeka nas blagi uspon dug oko kilometar nakon kojeg dolazimo na pitomu plodnu zaravan punu obrađenih polja. Tipične proizvode ovog podneblja možete kušati u agroturizmu Stara štala koji je ravno na našem putu, na samom ulasku u zaselak Sandalji. Najbolje da se najavite dan ranije, ali čak i ako nazovete sa staze, domaćini će vam biti spremni ponuditi nešto okrepljujuće i slasno. Od Sandalji do Boruta ima još oko 2 km asfalta. Prije samog cilja obratite pažnju na pročelje crkve svetog Duha uz koju prolazite. Na kamenu iznad ulaznih vrata glagoljskim je slovima zabilježena gradnja crkve daleke 1560. godine.