Pavlinski samostan i crkva svetog Petra i Pavla
Raskoš pavlinske crkve
Kad je zamrlo zanimanje za benediktinski red i samostan opustio, car Fridrih III. ga je 1459. predao pavlinima - bijelim fratrima koji su samostan obnovili. Zanimljivo je da su klaustar uredili tako da su u podnožju postavili nove renesansne stupove, a stare romaničke premjestili na kat iznad.
Samostansku crkvu Svetog Petra i Pavla Apostola su tada obnovili u gotičkom stilu. U Uskočkom je ratu 1616. samostan spaljen i djelomično srušen, a obnova je započela sredinom XVII. stoljeća. Valvasor u svom djelu Slava Vojvodine Kranjske (1689.) ne pridaje samostanu previše pažnje, spominje tek kuriozitet da u samostanskoj crkvi nikad nije viđen - pauk. Crkva ponovno posvećena 1755., nakon što je dobila danas vidljivo barokno pročelje, a u istom je stilu, kakav susrećemo vrlo rijetko u Istri, bogato opremljena i unutrašnjost crkve.
Sve oltare je izradio pavlin Pavao Riedl, a njegovo su djelo još i propovjedaonica, kućište orgulja te kipovi na pročelju crkve. Njegov suradnik, a tada i upravitelj samostanskog gospodarstva Leopold Keckheisen je pak autor svih oltarnih slika u crkvi. Njihovo je umijeće prepoznato i u širem krugu, te su opremali i oslikavali i druge crkve i samostane (Pazin, Senj, Punat, Crikvenica).
Dvije bočne kapele (prva lijevo i prva desno) i dan danas su djelomično obložene tada postavljenim oslikanim kožnim tapetama, što je pravi raritet. Visoko postavljeni prozori i sustav križnih bačvastih svodova stvaraju posebne svjetlosne učinke, a takav barokni ugođaj crkve oplemenili su oko 1770. i zvukovi orgulja ljubljanskog orguljara Johana Georga Eisla.
Čudesna slika Gospe Čenstohovske
Uza sve to bogatstvo kakvom nema premca u Istri, glavni motiv hodočašća u supetarsku crkvu je još uvijek čudotvorna slika Majke Božje Čenstohovske koju i danas možete vidjeti izloženu na glavnom oltaru. Tu je sliku izradio nepoznati pavlinski slikar po uzoru na onu koja se čuva u najvećem poljskom marijanskom svetištu Jasnoj Gori (Čenstohovi). Po izjavama i službenim zabilješkama brojnih svjedoka supetarska je slika na Badnjak 1721. godine proplakala, a u godinama koje su uslijedile dokumentirana su u biskupskom arhivu i u samostanskim spisima brojna čudotvorna ozdravljenja zbog čega je Sveti Petar u Šumi postao meta hodočasnika.
Kad je car Josip II. u austrijskim zemljama 1783. ukinuo brojne crkvene redove, samostan je postao državno dobro, a knjige iz samostanske knjižnice prodane su na javnoj dražbi. Iz te knjižnice potječe poznati Pavlinski zbornik iz 1644., rukopis s mnoštvom notama zabilježenih jednoglasnih crkvenih i duhovnih napjeva na hrvatskom jeziku. Pavlinska je crkva svetog Petra tada postala župnom crkvom i tako sačuvala svoju ljepotu do danas, a dotadašnja župna crkva svetog Roka, koju i danas krasi najveći kamenim pločama pokriveni krov u Istri, postala je grobljanska crkva.
Pavlini su nakon mnogo godina ponovno preuzeli župu 1993. te se i danas brinu za duhovni život stanovnika Svetog Petra u Šumi.
