Beram je jedno od naselja s najdužim kontinuitetom naseljenosti u Istri. Istraživanja pretpovijesne nekropole na južnim obroncima Berma pokazala su da je, sa sigurnošću, ovdje postojalo naselje još u željeznome dobu. Stožasti brežuljak ponad plodne doline bio je idealno mjesto za naselje gradinskog tipa, okruženo jednostavnim grubim zidom koji je slijedio konfiguraciju terena. Na ruševinama tih zidina dozidavala su se kasnije rimska utvrđenja i srednjovjekovni kašteli. Zrakasti raspored ulica utemeljen u neka pradavna vremena i danas je sačuvan u Bermu.
Beramska gradina u svojoj je prvoj fazi (do VII. stoljeća prije Krista) obuhvaćala otprilike područje koje naselje zauzima i danas. I danas isti ulazi u naselje nose ime Vela i Mala vrata. Izvan gradine, na južnoj strani brda, bila je nekropola - mjesto gdje se zakapalo i spaljivalo pokojnike. Kako se kroz vrijeme gradina širila i na južnu stranu, nekropola se također pomicala izvan zidina.
Beram u pretpovijesti
Istraživanja beramske nekropole 1883. godine bila su prva prava arheološka istraživanja u Istri te su dala obiman materijal kojim je rasvijetljeno ne samo pretpovijesno razdoblje Berma već i čitave Istre. Arheolozi Carlo Marchesetti, Karl Moser i Andrea Amoroso istražili više od 170 grobova, a nalaze su pohranili u bečkim i tršćanskim muzejima. U nekropoli su na posebnom mjestu spaljivani posmrtni ostaci da bi se nakon toga pepeo u urnama polagao u pravokutne niše dubine do 60 cm udubljene ponekad i u živoj stijeni koje su pokrivane kamenim pločama. Uz ostatke pokojnika u grobove su polagani i razni prilozi na temelju kojih se može zaključiti da je u prapovijesno doba stanovništvo Berma živjelo u organiziranim zajednicama koje su obrađivale zemlju i bavile se sakupljanjem plodova i stočarstvom. Uzgajali su konje, goveda, ovce i svinje, ne samo kao izvor mlijeka i mesa već i za izradu odjevnih predmeta i tkanje. Zanimljivo je da su pronađeni ostaci ljuštura morskih školjaka donesenih s obale mora, a da su se bavili i lovom pokazuju nalazi kostiju jelena i srndaća.
U pisanim se dokumentima Beram prvi put spominje 911. godine u darovnici kralja Berengara tršćanskom biskupu. U srednjem je vijeku utvrđen bedemima nad kojima se uzdizala četverokutna kula stražara na mjestu današnje župne crkve iz koje je postojao tajni podzemni prolaz do pećine Jamorine uz potok u podnožju brijega. Iako je u crkvenom smislu pripadao Porečkoj biskupiji, Beram je bio sastavni dio posjeda goričkih grofova, a kasnije Pazinske knežije i imao je status kaštela te od 1578. status gradića. U mnogobrojnim ratnim sukobima između Pazinske knežije koja je obuhvaćala središnji dio Istre s centrom u Pazinu i Venecije koja je gospodarila susjednim Motovunom i čitavom istarskom obalom beramski je kaštel igrao važnu ulogu, ali je zbog toga trpio i česte napade i razaranja.
Važno glagoljaško središte
Beram je bio jedan od najvažnijih centara srednjovjekovne glagoljaške pismenosti. Kod beramskih su svećenika glagoljaša na naukovanje dolazili đaci iz velikog djela Istre. Svjedočanstva o tome ostavili su upisana glagoljicom na marginama beramskih liturgijskih knjiga ili urezana oštrim predmetom na freskama ukrašenom zidu crkvice svete Marije na Škriljinah. Iz Berma potječe nekoliko iluminiranih glagoljskih rukopisa iz XIII. i XIV. st., među kojima je fragment homilijara (zbirke propovijedi) i bogato oslikani misal i brevijar iz XIV. stoljeća.
Beramske crkve
Malo je poznato da župna crkva svetog Martina u Bermu, pregrađena u neoromaničkom stilu početkom XX. stoljeća, ima iza današnjeg glavnog oltara potpuno sačuvano gotičko svetište jedne starije crkve iz 1431. s freskama koje su starije od onih na Škriljinah. U tom se svetištu čuva i krstionica s glagoljskim natpisom, a u zidu je ugrađen kameni kasnogotički reljef s likom svetog Martina izrađen u pučkoj maniri. Oltarnu sliku na platnu u novom dijelu crkve naslikao je hrvatski slikar Celestin Medović u XIX. stoljeću.
Crkva svete Marije na Škriljinah, na groblju 1 km sjeveroistočno od Berma, u svojoj unutrašnjosti čuva jedno od najvrijednijih ostvarenja istarskog srednjovjekovnog slikarstva. Dobro sačuvane kasnogotičke freske prekrivaju gotovo u potpunosti unutrašnje zidove crkve, a djelo su majstora Vincenta iz Kastva. Slike su rađene po narudžbi beramske bratovštine svete Marije tako da je glavnina prostora na slikama posvećena scenama iz Marijinog i Isusovog života. Najsnažniji dojam pobuđuje freska Ples mrtvaca gdje ruku pod ruku sa smrti plešu pred našim očima kraljevi, trgovci, kardinali, pa i sam Papa. U XVIII. stoljeću, u razdoblju baroka, crkvica je proširena i renovirana, pri čemu je oštećen ili uništen dio fresaka. Sve su freske tada prefarbane i sakrivene, a ponovno su otkrivene i restaurirane 1913. godine.