Rakotule je zajedničko ime za više manjih sela i zaselaka u današnjoj općini Karojba, smještenih sjeverno od ceste koja iz Karojbe vodi prema Višnjanu: Konobare, Kramare, Kuzme, Martinele, Miliće, Močitad, Nadaline, Pahoviće, Pupičiće, Radoslave, Rapke i Špinovce. Špinovci su jedini zaselak koji ne pripada župi svetog Roka, već župi svetog Vitala. Centar župe je istoimena crkva čiji skladan kameni toranj ugledamo čim s glavne prometnice skrenemo u Rakotule. Rakotule se prvi puta spominju u 13. stoljeću. Talijanski naziv Racotole di Montona odaje nam usku povezanost s obližnjim Motovunom koji se s više mjesta u Rakotulama vidi «kao na dlanu». Te veze sežu daleko u prošlost, kada su motovunske plemićke obitelji tu imale svoje posjede: Dolzan, Pramperga (ili Pamperga), Polesini i Barbo. Svoje je posjede u Rakotulama imao i motovunski Kaptol, a najviše im je prihoda čini se donosila šuma na padinama prema potoku Krvaru. Drvena građa se rijekom Mirnom transportirala do mora pa u Veneciju i koristila se pri gradnji brodova snažne mletačke flote koja je gospodarila Jadranom.

 

Župna crkva svetog Roka

Rakotule se kao župa spominju od 1580. te iz tog vremena najvjerojatnije potječe i crkva. Bilo je to razdoblje čestih epidemija kuge i kolere u Istri pa ne čudi da su Rakotuljani upravo svetog Roka, zaštitnika od tih bolesti, uzeli i za zaštitnika svoje župe. Od tada do danas crkva je više puta proširivana i nadograđivana, a novo pročelje izrađeno od domaćeg kamena iz Močitade potiče iz 1934. U zid stare sakristije ugrađena je kamena niša ukrašena reljefnim prikazima s natpisom iz 1560. što daje naslutiti da je crkva još starija. To potvrđuje i još uvijek vidljiv luk romaničke apside. Ta je prvobitna crkva bila oslikana freskama čiji je jedan fragment otkriven prilikom radova u unutrašnjosti crkve 1958. godine te je sa slojem žbuke prebačen na platno i učvršćen. Danas se čuva u Poreču, u biskupijskom muzeju. Uz crkvu je 1850. podignut 22 metra visok zvonik.

 

Crkva svete Magdalene (svetog Blaža)

Nalazi se u zaselku Pahovići (Konobari). Sagrađena je u XII. stoljeću, ali je kasnije više puta pregrađivana. Posvećena je i svetoj Mariji od Karmela. Veleposjednik Raguzzi iz obližnje Vižinade (podrijetlom iz Dubrovnika), koji je oko crkvice imao svoje posjede, dao je crkvu 1770. potpuno preurediti i odredio joj novog zaštitnika – svetog Blaža. S vremenom je svetkovanje ovog sveca preraslo u najveću godišnju proslavu u Rakotulama.

 

Don Luka Kirac

(Medulin, 1860. – Rakotule, 1931.)

Svećenik, narodnjak, povjesničar-amater, neumorni proučavatelj istarske povijesti i borac za malog čovjeka, don Luka Kirac, trn u oku austrijskih, a kasnije i talijanskih fašističkih vlasti, bio je prisiljen napustiti rodnu župu Medulin te je nakon godina izgnanstva premješten (zatočen) u Rakotule gdje je proveo posljednjih desetak godina života kao mjesni župnik. Tu je dovršio svoje Crtice iz istarske povijesti (1928) u kojima se obračunava s tendencioznim iredentističkim tumačenjem povijesti Istre koja prešućuje i ignorira činjenice koje ukazuju na duboko ukorijenjeno slavenstvo ovih prostora. Don Luka je oko 1925. godine otkrio zidne slike u crkvi svetog Nikole. O njegovoj povezanosti s lokalnim pukom i danas kruže brojne priče među mještanima, a najviše se pamti epizoda iz 1921. kada su se na dogovoreni znak zvona s tornja svetog Roka mještani organizirano i oružjem suprotstavili pokušaju fašista da zatoče njihovog župnika i spale njegove knjige.