Gračišće se razvilo na prostoru staroslavenskog kultnog mjesta posvećenog Perunu - bogu gromovniku. Spomen na njegovo štovanje sačuvano je u nazivu obližnjeg brda - Perunčevac. U gradu se, kao Perunova božanska osoba, štovao Svantevit čije je mjesto kasnije zauzeo sveti Vid, uz svetoga Modesta i Kresenciju, zaštitnik župe Gračišće. Svjedočanstva na drevnu slavensku kulturu sačuvana su i u toponimima brdovitog krajolika na koji se prostire pogled s Gračišća - Perunova grada na gori. Gračišće, Perunčevac, Dol, Lug i Dumbrova toponimi su koje ovaj kraj baštini od starih Slavena koji su početkom srednjeg vijeka naselili ove prostore, a na hridi ponad prostranog dola podigli grad - Gračišće. 

Jedna od upečatljivih posebnosti Gračišća njegova je urbana struktura - podjela nekoć zidinama opasanog grada na četvrti, a svaka od njih ima svoj trg s crkvom. Najreprezentativnije je središte grada - Plac s crkvom Majke Božje, kapelom sv. Antuna i palačom Salamon. U taj se dio grada ulazi kroz zapadna vrata s ložom podignutom 1549. godine. Ulica se s druge strane vratiju račva lijevo prema župnoj crkvi sv. Vida, Modesta i Kresencije i desno prema stambenoj četvrti oko trga s crkvom sv. Pakracija iz 14. stoljeća uz koju je ulica vodila prema sjevernim gradskim vratima.

Gračišće je danas središte istoimene općine koja se proteže na oko 60 četvornih kilometara, a na tom području živi oko 1500 stanovnika. Očuvan krajolik potaknuo je nekoliko domaćinstava da se počnu baviti seoskim turizmom, a tradicijska privrženost proizvodnje vina izrodila se u već tradicionalnu godišnju izložbu vina srednjoistarskog vinogorja. Ljepota i jedinstvenost spomenika kulturno-povijesne baštine u očuvanom krajoliku najveća su vrijednost Gračišća koja svakim danom pohodi sve više znatiželjnika i to ne samo na Smotru vina središnje Istre, Vidovu ili Festival svirača na usnim harmonikama Zasopimo na organić već i ovamo sve češće navraćaju zanesenjaci koji se u drevnom gradu napajaju spokojom kojim odišu ulice omeđene drevnim zdanjima u zajedničkom toku prema visokom zvoniku iz 18. stoljeća i župnoj crkvi iz istog razdoblja. Ondje sve čeka velika nagrada: s travnjaka su uz crkvu, kao s kakve svečane lože, otvara širok, zacijelo naljepši pogled na prostran krajobraz brdovite Istre koja se na horizontu stapa s visovima ponosite Učke.